mladeži

i oni su pečat
starosti i bolesti
sjetim se Andrića
i znakova pored puta
pisao je o stalno prljavoj koži
džaba se pereš
sve više pjega, bradavica, mladeža
ja ih nisam imala
sad niču kao gljive poslije kiše
teško breme
opasni su
a ja puna straha
bojim se guštera
jer su me zmije jele
ipak kao nekad reći ću
NE
to se meni neće desiti
glavom kroz zid
tvtdoglavo
ću samo u to vjerovati
neće, neće
grom u koprivu

kako

kako
ono svana
sve što znam
unijeti unutra
propadam na očigled same sebe
svoga znanja
iskustva
i želje da bude bolje
kako
valjda to mora tako
sve slabije dok se ugasi
nismo vječni
nedjelja i tablete
našli smo ženu za čišćenje
i lakše i teže
komunikacija
ali i to je borba
da me prah ne prekrije
koliko toliko
baš sam pesimista jutros
tužna
puna straha
sve iz meso
a mora se
nemam ključ
možda, možda ga nađem
ili se pomirim
za mir

mir

treba mi mir u duši
ostalo ništa
jer to je sve
kako?
trenutno mi se čini da ću se smiriti
kad se okupam i očistim kuću
kad se vrijeme popravi
kao da je to mir
to je nemir
ipak i to ću uraditi
sve to će proći
a mir je stalan
težak je put do njega
kontam
kako
tražim
pravim plan
molim
mir

*Đurđevdan
kiša i ćevapi

1.maj

1. maj
međunarodni praznik rada
ljudi će ići na izlete
roštiljati na Vrelu Bosne
djeliće se pasulj u gradovima
(otvorena je žičara 6. aprila)
svi na Trebević
super je vrijeme
a mi, to jest ja
provešću još jedam
dan - zgubidan
u stanu, na 4. spratu
na Dobrinji
ili neću?
vidjeću

loše

pijem sok od cvekle
loše mi je
sve
i juče
i sinoć
nikad jači i duži udar
poslije zadruge - izbacivanje
i tamo nikad teže
preživjela sam
kvit
ni pisat mi se ne da
i ne pomaže
mir i samoća gdje su
molim ih za milost
ali galame, svađe, lupanje vratima
teško je bez mene i doručak napraviti
eh kad bi znali
dosta kukanja
ali nemam ni planova spasa više
i svejedno mi je
samo neka ne boli
ne izlazim
izgleda sam save završila
jesu li ovo pripreme za kraj
ili sam kraj

kucam
i držim bočicu b12
kao slamku spasa
i produženja muka

doručak
i dogovor da se ćuti
do daljnjeg

dno

dno dna
gdje je moje dno
jesam li na njemu odavno
a sad izdišem
haos
u tijelu i duši
istjerala sam je
da se smirim
i ovdje ovo pišem
da lakše dišem
a šta je to sad?
osim uobičajenog
pislije sibirske zime u martu
u aprilu
došlo tropsko ljeto
pritisak
ne mogu opet vani
guši u prsima
svrbe leđa
neki mladež
naručila 4 kutije b12
borba sa srcem
sa suvišnim jelom
radovima u kući
sa povrijeđenim prstom
a sve kao prst u oko
i mirina javljanja
i sekina operacija
i sonjin bezobrazluk
pušem
pišem
još mi nije lakše
povukla sam se
hoću mir

sve znam
ali mi sad ne pomaže
zato moram biti sama
da se presaberem
i spasim
jer ovo nije ništa
ali je puno
kad te preplavi negativa
i ne odbraniš se
nego toneš
na dnu sam
polako
nije lako
valjda ću i ovaj put isplivati
pušem
uzdišem
boli sve
ali duša najviše

recke

recke: (udari srca)

1.april 2018. (oko12h) - na kompjuteru
3.april... poslije šetnje...


*udari su počeli u HN oko 2000-te
još sam živa
odlučila sam da napravim kalendar udara
a šta drugo
izolacija
samoliječenje
do poslednje recke