i oni su pečat
starosti i bolesti
sjetim se Andrića
i znakova pored puta
pisao je o stalno prljavoj koži
džaba se pereš
sve više pjega, bradavica, mladeža
ja ih nisam imala
sad niču kao gljive poslije kiše
teško breme
opasni su
a ja puna straha
bojim se guštera
jer su me zmije jele
ipak kao nekad reći ću
NE
to se meni neće desiti
glavom kroz zid
tvtdoglavo
ću samo u to vjerovati
neće, neće
grom u koprivu
